Radnički Športski klub "Borac" je osnovan jula 1936. godine na inicijativu kožarskih radnika Bosanske Dubice.

Glavni organizatori su bili radnici Ahmet Ćelam, Vujo Momčilović i Razim Hadžić. Igrači kluba su bili uglavnom i sami radnici, kao i siromašni omladinci bez zapošljenja. I uprava i igrači su bili pripadnici različitih vjera i nacija iz grada.
Iako je bio jako slabog materijalnog stanja i nastupao u nižem rangu takmičenja, "Borac" je ipak bio popularan među građanima Dubice.
Oko kluba su se u to vrijeme okupljali napredni omladinci i članovi Komunističke Partije.

Vlasti su "Borac" smatrali "crvenim", tj. komunističkim klubom, pa mu zbog toga nisu davali nikakvu pomoć. Naprotiv, pokušavali su na svaki način da ometaju rad kluba, jer su ga smatrali neprijateljem društvenog sistema. Međutim, "Borac" je uspijevao da se održi kao pristojan sportski kolektiv, nalazeći se uvijek pri vrhu lige.

FK Borac 1986. godine

Odmah na početku Drugog svjetskog rata veliki broj igrača i simpatizera odazvao se pozivu Komunističke partije na ustanak, i stupili su u borbu protiv neprijatelja. Mnogi od njih su se istakli kao hrabri borci, među kojima je bilo i narodnih heroja, a neki su dobili i visoke vojne činove za zasluge i požrtvovanost.

Borac - Berek (Prijedor) 1985. god.

Poslije završetka rata, "Borac" nastavlja tradiciju radničkog kluba i radi kao ugledno i vrlo jako sportsko društvo. Imao je veliki broj talentovanih igrača, pa se kao takav uvijek nalazio u samom vrhu zonske lige, u kojoj su bili svi klubovi iz banjalučkog saveza. Kao najbolji nogometni klub u sezoni 1949/50 nastupao je u republičkoj ligi ispred svih drugih gradova ovog dijela BiH.
Zbog slabog materijalnog stanja u klubu nije se dugo zadržao u republičkoj ligi, jer nije imao sredstava za gostovanja širom BiH (Mostar, Trebinje, i dr.), pa su utakmice u gostima unaprijed predavali i tako gubili dragocjene bodove.

FK Borac - FK Sloboda (Bos.Novi) 1985. god.

Nakon napuštanja Republičke lige, "Borac" i u narednom periodu svog postojanja nastavlja sa dobrim radom. Generacija za generacijom igrača smjenjivale su se jedna za drugom.

FK "Borac", 1987. god.

Kao najboljeg igrača "Borca" svih vremena možemo sa pravom izdvojiti rahmetli Fadila Kišmića, i vjerujemo da bi se svi sa nama složili. Od ostalih igrača koji su se isticali možemo spomenuti: Midhad Alić - Topdžija, Safet Porić - Pore, Edo Talić - Jumi, Omer Torić - Tore, Bašić Omer - Omo, Vlado Kotur - Zeko, Banjac Rajko - Budin, Ćehajić Ismet - Ipa, Petrović Nikola - Niko, Nebojša Dostica - Sova, Jahić Amir - Jaha, Hatipović Ejub - Piko.

  FK "Borac", 1987 god.

Od zadnje prijeratne '92 generacije možemo spomenuti: Torić Adnan - Ado, Ćosić Ermin - Boban. Oni su sa 16 godina ušli u prvu ekipu, a sa 17 postali standardni prvotimci. Torić je u svojoj 20-oj godini potpisao profesionalni ugovor sa jugoslovenskim prvoligašem "Borac" iz Banjaluke, u kojem je odigrao nekoliko prvoligaških utakmica i početkom rata je otišao u inostranstvo.

FK Borac juniori 1989/90

U sezoni 1990/91, "Borac" se takmičio u Republičkoj ligi "Zapad" i bio je na pragu ulaska u Treću ligu bivše Jugoslavije. U zadnjoj i odlučujućoj utakmici "Borac" je bio poražen od ekipe FK "Kozara" iz Bosanske Gradiške sa rezutatom 1 : 2. Utakmica je igrana kod kuće pred oko 3.000 navijača, koji su cijelo vrijeme strastveno bodrili naše "crveno-crne". 

Navijaci "Borca" slave vodstvo od 1:0, strijelac: Numanspahic Zijad - ZIKO

U toj utakmici za "Borac" su nastupali: 1. Dostica, 2. Ćosić, 3. Muzaferović, 4. Ajdinović, 5. Krupić, 6. Jahić, 7. Ćehajić, 8. Numanspahić, 9. Čaušević, 10. Kotur, 11. Torić. Na rezervnoj klupi su sjedili: Ćibić, Adžić, Bakić, Dmitrović, Borojević i Vujanović.

Za šampionsku ekipu FK "Kozara", koju je predvodio poznati fudbaler i bivši profesionalac NK "Rijeke" i FK "Partizan" iz Beograda Borče Sredojević, igrala su poznata imena jugoslavenskog fudbala, kao što su Karalić, Gajić, Laketić, Delalić, Trivan, Vranješ, Jagodić i drugi. 

FK "Borac" - FK "Rudar" (juniori) 1989/90

Konačna tabela lige je izgledala ovako:

01. FK "Kozara" (Bos. Gradiška)
02. FK "Borac" (Bos. Dubica)
03. FK "Sloboda" (Bos. Novi)
04. NK "Jedinstvo" (Cazin)
05. FK "Ljubić" (Prnjavor)
06. FK "Podgrmeč" (S. Most)
07. SD "BSK" (B. Luka)
08. NK "Bratstvo" (Ključ)
09. NK "Naprijed" (B. Luka)
10. FK "Krajišnik" (V. Kladuša)
11. FK "Bratstvo" (Bos. Krupa)
12. NK "Elektrobosna" (Jajce)
13. FK "Sloga" (Otoka)
14. FK "Borac" (T. Drvar)
15. FK "Sloga" (Podgradci)
16. FK "Jedinstvo" (Vrnograč)

Juniori FK Borac 89/90 Ermin Ćosić, Mehmed Ćelam, Adnan Torić

FK "Borac" - generacija 1990/91

Gornji red: Dmitrović Bojan, Isailović Aron, Jahić Amir, Vujanović Veselko, Adžić Goran, Petrović Nikola (trener).
Srednji red: Dostica Nebojša, Krupić Nihad, Ćehajić Ismet, Čaušević Husein, Ćosić Ermin, Biga Dragan.
Donji red: Kozarac Igor, Ajdinović Nusret, Ćelam Mehmed, Vlado Kotur (trener), Torić Adnan, Bakić Jovica.

Na slici nedostaju: Banjac Rajko – Budin, Numanspahić Zijad - Ziko, Muzaferović Samir - Ćamil, Makelić Mirsad – Miki i Ćejvan Admir.

Ovu generaciju FK "Borac" uspješno je vodio poznati profesionalac, bivši fudbaler FK "Borac" iz Banja Luke i NK "Rijeka" iz Rijeke, Vlado Kotur, koji je odigrao i nekoliko utakmica za mladu reprezentaciju Jugoslavije i bio njen kapiten. Njegova desna ruka bio je dugogodišnji fudbaler našeg "Borca", Petrović Nikola, mnogima poznat kao Niko, koji je radio kao pomoćni i kondicioni trener.

Navijaci na stadionu Borca 60tih godina

Navijači "Borca" su tih godina bili dosta organizovani. Zvali su se "KOMUNJARE" i bilo ih je oko 200. Bili su tada najbrojniji i najpoznatiji u cijeloj ligi. Pratili su ekipu "Borca" skoro na svim gostovanjima i bili su podržavani od same uprave kluba, a za pirotehnička sredstva snalazili su se većinom oni sami. Znali su napraviti atmosferu koja je u mnogim situacijama pomagala i dovodila do pobjede.