Boris Dvornik je rođen 16. aprila 1939. u Splitu u porodici drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama.

Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.

Na filmu je debitovao 1960. godine u filmu Francea Štiglica "Deveti krug", sa tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.

Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući savremene likove u komedijama "Martin u oblacima" (1961.) i "Prekobrojna" (1962.) Branka Bauera.

Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (sa kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo).

Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se sa velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima sa tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata.

Za uloge u filmovima "Most" (Hajrudin Krvavac, 1969.) i "Kada čuješ zvona" (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu "U gori raste zelen bor" (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u "Opkladi" (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu.

Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.

Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji "Naše malo misto", a zatim i ulogom brijača u seriji "Velo misto". Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu.

Velimir Bata Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. Godine 2004. objavljeno je da su se njih dvojica pokušala pomiriti, a javno pomirenje bilo je 2006. putem video linka između Splita i Beograda.

Živojinović je izjavio da "poslednjih godina nije bilo mržnje između nas", a Dvornik se nadovezao da je to bio "samo nesporazum".

Tokom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo sa Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na učestvovanje u politici, te je na izborima 1992. kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u Hrvatski sabor, iz koga se uskoro povukao.

Posljednjih godina Dvornikova karijera patila je od posljedica moždanog udara i njegovog alkoholizma, koji se manifestovao u nizu incidenata, od kojih je najpoznatiji napad na promatračicu GONG-a na hrvatskim predsjedničkim izborima 2005.

Dva sina Borisa Dvornika - Dino i Dean Dvornik - poznati su pop pjevači.

hina