Priča o Miladinu Trkulji iz Bosanske Dubice, pravniku po struci i vlasniku kožne galanterije "Gala", bila bi sasvim obična da on nije potpuno slijep.

Tom dijagnozom završila se prije desetak godina jedna Miladinova borba i počela druga, u kojoj je želio sebi, ali i ostalima pokazati da se sljepoćom u njegovom životu ništa nagore nije promjenilo. 

- Pravo, koje je bilo moja prva ljubav, zamijenio sam halom i fabričkim mašinama - kaže jednostavno Trkulja, koji je u biznis s remenjem, lovačkim i ribolovskim priborom ušao vrlo skromno.
U malom prostoru uz jednu mašinu on i njegov prijatelj izrađivali su kaiševe, novčanike, futrole za naočale.

- Dođe to nekako samo po sebi. Prvo se nabave mašine, pa onda proširi prostor, pa sada sanjamo da izađemo iz bh. okvira i nađemo "Gali" mjesto i na stranom tržištu - priča s osmijehom Trkulja.

U "Gali", koja je svoje mjesto izborila kvalitetom proizvoda, danas rade dva stalna i tri sezonska radnika, a sve proizvedeno Trkulja prije izlaska na tržište sam lično "pregleda".

- Opipom bolje vidim no mnogi drugi - dodaje dok se vješto i bez bilo čije pomoći provlači pogonom u kojem će se uskoro naći i nove mašine. 

Trkulja je i predsjednik regionalnog Udruženja slijepih za Bosansku Dubicu i Kostajnicu. Kaže da u ovom udruženju trenutno ima 108 članova, koji za tuđu njegu i pomoć mjesečno primaju tek skromne 43 marke.